U Zagrebu održan međunarodni znanstveni skup "Drago Ibler – arhitektura kao ideja života"

U povodu stote obljetnice početka djelovanja arhitekta

U organizaciji Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU u četvrtak 9. prosinca 2021. u Zagrebu je održan međunarodni znanstveni skup Drago Ibler – arhitektura kao ideja života, u povodu stote obljetnice početka djelovanja arhitekta Drage Iblera. Cilj skupa bio je revalorizirati stvaralačke, pedagoške i strukovne pozicije Drage Iblera, razmotriti refleksije njegova djelovanja na daljnji tijek hrvatske arhitekture i sadašnji trenutak, te pozicionirati njegov opus u međunarodni kontekst. Održavanjem skupa obilježeno je se i 30 godina od donošenja odluke Razreda za likovne umjetnosti HAZU o osnivanju Hrvatskog muzeja arhitekture.

Skup je otvorio predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt koji je kazao da ime Drage Iblera predstavlja paradigmu jednog vremena u kojem je stvarana moderna arhitektura te da je prvi unio nove europske postavke arhitektonske misli, i to ne kopirajući, nego stvarajući u skladu s tim načelima na europskoj razini. „U Hrvatskoj s otprilike četiri milijuna stanovnika između dvaju svjetskih ratova djelovalo je više od šezdeset arhitekata sljedbenika internacionalnoga stila. U ovom dijelu Europe, prema broju sljedbenika i ustrajnosti, bio je to posve neobičan fenomen. Vodila ga je skupina od 35 arhitekata, djelujući u specifičnom arhitektonskom miljeu koji je nastao pod utjecajem triju glavnih obrazovnih središta. Najveći dio, otprilike polovica arhitekata, školovala se u austrijskim i drugim srednjoeuropskim središtima: u Beču, Pragu, Grazu, Berlinu, Dresdenu, pa čak i Gdansku. Otprilike trećina njih diplomirala je na Zagrebačkom sveučilištu, na kojem je 1919. pod vodstvom Ede Šena osnovana Tehnička visoka škola, prva visokoškolska arhitektonska ustanova u Hrvatskoj. Najmanja skupina, jedva petina, no iznimnih arhitekata, bili su studenti arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Internacionalni stil u Akademijinu školu arhitekture dolazi 1926. s novoimenovanim profesorom Dragom Iblerom. On počinje s klasicizmom, da bi zatim dvadesetih i tridesetih godina krug oko svoje škole arhitekture internacionalno usmjerio prema avangardnosti s kojom između dvaju ratova prednjači na jugoistoku Europe. Njegova škola će kreativnim djelovanjem znatno utjecati i na poslijeratna arhitektonska zbivanja“, rekao je akademik Neidhardt. Istaknuo je da se za krug oko Iblera veže termin Zagrebačka škola arhitekture te da su on i njegovi studenti i suradnici (Kauzlarić, Horvat, Planić, Bon, Požgaj, Galić, Šegvić i drugi) uspostavili likovno i ideološki progresivan krug arhitektonskih protagonista. „Svojim socijalnim nabojem i iznimnim arhitektonskim ugledom djelatnost toga kruga iskristalizirat će se u pojam Zagrebačke arhitektonske škole, izrazite sklonosti internacionalnoj orijentaciji, dojmljivo više od svojih susjeda u tadašnjoj državi. Hrvatska arhitektura okrenula se socijalnom i funkcionalnom, vodeći i svojevrstan slobodarski pokret protiv nataloženoga povijesnog utjecaja raznih prijestolnica. Biti internacionalan bio je izvor nade da se ostane poseban. U toj otvorenosti prema svijetu treba promatrati i Grad Zagreb koji uspijeva 1930. plansku regulaciju svojega razvitka razriješiti međunarodnim natječajem, čiji će se europski rezultati pretopiti u najveću zagrebačku urbanističku ideju 20. stoljeća. Na žalost, danas se ta vizionarska ostavština zaboravlja i oskvrnjuje“, kazao je akademik Neidhardt.