Zašto je izabran papa lav XIV.? - piše Kristijan Krkač

Ne želeći ulaziti u vjerske, religijske i teološke razloge izbora novog biskupa Rima, ali niti u crkveno-političke kojih je oduvijek bilo, ima i bit će ih, pitam se zašto je izabran baš kardinal Robert Francis Prevost?

Za početak, bolje da je papa izabran brzo jer bi svako odugovlačenje značilo postojanje podijeljenosti među kardinalima, kojeg doduše uvijek ima jer rijetko tko je izabran prvim glasanjem pa je upitno kakva to nadahnuća kardinali primaju; tj. zemaljska ili celestijalna? Također, bolje da je izabran mlađi nego stariji kandidat (iako 69 godina nije baš kardinalska mladost). Konačno, bolje da je izabran svjetski čovjek.

R. F. Prevost rođen je u Chicagu, od oca Louisa Mariusa Prevosta (veterana 2. svjetskog rata) koji je podrijetlom između ostalog Francuz jer je Prevost francusko prezime i majke Mildred rođ. Martinez španjolskog podrijetla (diplomirane knjižničarke kojoj su dvije sestre časne) dvojnog državljanstva (američko i peruansko), diplomirani matematičar (bio je nastavnike matematike i fizike u srednjoj školi), doktor kanonskog prava (predavao je kanonsko pravo), Augustinijanac, humanitarni radnik, napredni poliglot (engleski, španjolski, francuski, talijanski, portugalski, a čita latinski i njemački) itd.

Sad, nazad k pitanju zašto je izabran baš Prevost? Prethodni razlozi mogu biti nužni, ali ne moraju biti dostatni. Tijekom dugog razdoblja, najmanje od 4. st., tj. od prestanka progona i postanka državnom religijom Rimskog carstva, crkva se uglavnom brine za vlastiti opstanak i vlastito širenje u svakom smislu. U istom razdoblju crkva je često reaktivna, rijetko proaktivna, a ekstremno rijetko pravovremeno proaktivna. Primjerice, ovih dana naveliko spominjana enciklika Lava XIII. Rerum novarum objavljena je 43 godine nakon Komunističkog manifesta i 25 godina nakon Prve Internacionale. Papa ne smije učiniti ništa što bi u pitanje dovelo opstanak i širenje Katoličke crkve. Zbog toga su proaktivni potezi redovito vrlo rizični.

Lav XIV. je Amerikanac i (naturalizirani) Peruanac. SAD nisu brojem katolika na samom svjetskom vrhu. Ispred SAD-a su Brazil, Meksiko i Filipini (Filipini su imali istaknutog kandidata). Doduše, u regionalnoj podjeli Latinska Amerika ima 39% svjetske populacije katolika, a Sjeverna Amerika samo 8%. No, uzete zajedno čine skoro ½ ukupne populacije od 1,4 milijarde katolika. Katolici Europe u regionalnoj podjeli su u razdoblju 1910.-2010. pali sa 65% na 24%. Najveći porast broja katolika konstantno se odvija u Aziji i Africi pa je opravdano pitati zašto nisu izabrani kandidati iz tih regija, a možda i nije jer bi to bilo previše proaktivno. Doduše, postoji i porast u SAD-u, ali to nije porast u domicilnom stanovništvu nego zbog imigranata iz Latinske Amerike.

Izbor Prevosta malo previše pada kao sjekira u med u odnosu na trenutačne neprilike u crkvi (financije, ređenje žena, seksualni prijestupi i nastranosti itd.), ali i u svijetu (žeđ, glad, bolest, siromaštvo, ratovi itd.). Lav XIV. doslovno odgovara tim neprilikama na način da ih s lakoćom razumije, a možda neke, vjerojatno samo neke unutar crkvene, i razriješi tijekom pontifikata. Čak i ako su nadahnuća za izbor bila dominantno zemaljska, a ne nebeska, još uvijek Prevost na prvi pogled djeluje kao biskup Rima koji bi mogao učiniti čak i nešto proaktivno. Kad se pitamo što, trebamo imati na umu da papa nije stranački, politički, nacionalni, ideološki ili svjetski vođa nego samo predstavnik svih katolika, doduše, njih čak 1,4 milijardu. On nije ovdje kako bi donio mir u svijetu jer to ne može niti kako bi plivao s delfinima. Njegovi su problemi itekako zemaljski i prije svega unutar crkveni. Broj katolika u svijetu raste, primjerice samo u razdoblju 2022.-2023. čak 1,15%, ali broj svećenika je u slobodnom padu (u istom razdoblju -0.2%) da ne spominjemo ostale probleme pa laici postaju sve važniji.

Kako god bilo, Prevost je izabran kako se čini kao najbolje rješenje za trenutačne neprilike od kojih bi neke mogao i trebao razriješiti. U tom svjetlu želim mu djelotvoran pontifikat i mjerljive rezultate kako na vjerskoj, religijskoj i teološkoj (doktrinarnoj) razini tako i na unutar crkvenoj i svjetskoj razini (naravno prije svega među katolicima).

Dr. sc. Kristijan Krkač (r. 1970.) profesor je na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) od 2003. godine. Prije dolaska na ZŠEM bio je izvanredni profesor na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (1996.-2017.). Kao gostujući profesor bio je na Science Po Lille (Francuska) i Sveučilištu RISEBA (Latvija).

Njegovi istraživački interesi uglavnom su unutar područja poslovne etike, DOP-a i održivosti te u filozofiji Ludwiga Wittgensteina. Na tim je područjima objavio 12 knjiga te je urednik i kourednik 8 udžbenika, zbornika radova s ​​konferencija, a kao gost urednik uredio je izdanje časopisa Društvene odgovornosti. Autor je i koautor više od 120 izvornih znanstvenih, stručnih i preglednih članaka, poglavlja u knjigama i članaka o enciklopediji. Objavljivao je za De Gruyter, Springer, Ashgate, Emerald i austrijsko društvo Ludwig Wittgenstein.

Suradnik je urednika u Journal of Social Responsibility Journal (Emerald) i bio je član uredničkog odbora i recenzent nekoliko međunarodnih časopisa i konferencija (Europa, Azija, Sjeverna Amerika) i urednik rubrika za dvije enciklopedije DOP-a (Springer) .

Njegove zapažene ideje uključuju pragmatičnu / morfološku analizu kasnije filozofije L. Wittgensteina, zadani kriterij laganja i preoblikovani koncept društvene neodgovornosti poduzeća.

Fotografija: Edgar Beltrán / The Pillar, izvor: Wikipedia, licenca: CC BY-SA 4.0