Danas, 21. travnja 2025., preminuo je Papa Franjo

Tijekom svojih 12 godina pontifikata pokazivao je put kako živjeti Evanđelje u svakodnevnom životu. Nije samo pokazivao put, nego je svojim vlastitim životom davao primjer kako se približiti napuštenima, gladnima i svima koji pate – bilo zbog ekonomskih, političkih ili ratnih razloga. A taj je put zapravo vrlo jednostavan: slijediti tragove Isusa Krista.

To je primjer za sve kršćane, ali i za sve ljude, neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti – jer pravilo „ne čini drugome ono što ne bi želio da drugi čine tebi“ temelj je ljudskog suživota. Živjeti u skladu i miru, brinuti za bližnjega, brinuti za prirodu – naš zajednički dom – radi se o odgovornosti zajedničkoj svima.

Papa Franjo na to je poticao svojim propovijedima, katehezama, obraćanjima – upućenima svećenicima, biskupima i kardinalima, redovnicima i laicima, djeci, mladima, zaručnicima, roditeljima, djedovima i bakama, udovicama i udovcima, siročadi, roditeljima čija su djeca preminula, kao i političarima, diplomatima, novinarima, liječnicima, učiteljima, policajcima, vojnicima, bolesnima, zatvorenicima, bogatima i siromašnima... Za sve je pronalazio prikladne riječi. No, problem je često bio što njegove riječi nisu uvijek bile shvaćene. Ipak, bio je voljen, poštovan, i za njega se molilo.

Kao neka vrsta njegova „testamenta“, još uvijek odjekuju riječi iz njegove jučerašnje Uskrsne poruke Urbi et Orbi:

„Neka nikada ne nedostaje načelo čovječnosti kao središte našeg svakodnevnog djelovanja. Suočeni s okrutnostima sukoba koji pogađaju bespomoćne civile, napadaju škole i bolnice, ne smijemo zaboraviti da se ne radi o ciljevima, već o ljudima s dušom i dostojanstvom.
Ljubav je pobijedila mržnju. Svjetlo je pobijedilo tamu. Istina je pobijedila laž. Oprost je pobijedio osvetu.
Zlo nije nestalo iz naše povijesti – ono će ostati do kraja – ali više ne vlada, više nema moć nad onima koji prihvaćaju milost ovoga dana.
Isusovo uskrsnuće temelj je nade, a nada ne posramljuje. Krist je uskrsnuo! – u toj objavi nalazi se cijeli smisao ljudske egzistencije, koja nije određena smrću, nego životom. Uskrs je blagdan života. U Božjim očima svaki je život dragocjen: život djeteta u utrobi majke, kao i onoga starca u bolnici.
Želio bih da se vratimo nadi da je mir moguć! Nema mira tamo gdje nema vjerske slobode, ili gdje nema slobode mišljenja i govora, i poštovanja tuđih mišljenja. Nema mira bez istinskog razoružanja.
Svjetlo Uskrsa potiče nas da uklonimo prepreke koje stvaraju podjele. Potiče nas da brinemo jedni za druge, jačamo međusobnu solidarnost i radimo na promicanju cjelovitog razvoja svake ljudske osobe. Pozivam sve u svijetu koji imaju političku odgovornost da ne podlegnu logici straha koja zatvara, nego da koriste raspoloživa sredstva kako bi pomogli potrebitima, borili se protiv gladi i promicali razvojne inicijative. „Oružje“ mira su ona koja grade budućnost, umjesto da siju smrt.“

Nađimo vremena promisliti o posljednjim riječima Pape Franje i u njima pronaći nadahnuće, kako bi svatko od nas nastojao sijati mir i dobro gdje god se nalazili.

Vječni život darovao mu Gospodin. Počivao u miru!

Napisala Marija Belošević