"Vidljivi i nevidljivi Camino" Damira Barešića u

Izložba svjetlopisa otkriva dojmljive prizore s više od 800 kilometara hodočasničkih staza u Španjolskoj, gdje autor kroz meditativne pejzaže, susrete ljudi i simbolične motive bilježi tišinu, napor i radost dolaska na konačno svetište

U KIC-u Dugo Selo u subotu je otvorena izložba ciklusa fotografija Damira Barešića "Vidljivi i nevidljivi Camino". Izložbene fotografije nastale su tijekom sedam autorovih hodočašća Camino de Santiago u razdoblju od 2011. do 2024. godine.

Izložba se može razgledati do 7. ožujka.

Glazbeni dio večeri upotpunila je Sanja Kociper, dugoselska akademska umjetnica, violinistica i voditeljica Dugoselskog komornog orkestra.

Barešić je i samim formatom fotografija, njihovom simboličnom naglašenom horizontalnošću naznačio kontinuitarnost hoda, u odmjerenim kadrovima prostornosti, ispunjenim puninom likovne i sadržajne logike. Ritmičkim redom svjetlom i bojom povezanih fragmenata, uočavanjem akcenata i njihove veličine, u skladu svjetlosne dubine i širina, postiže kompozicijsku ravnotežu, i kad primjer oblikovnog minimalizma i scena figurativne priče narušilo stalnu začudnost. Dugogodišnje iskustvo nije zatrlo znatiželju, osobito u susretima s ranije viđenim prizorima motivske bliskosti, i dalje zadržanima u nijansama likovnosti i novim čitanjima srodnog. Barešić raspoloženjem svjetla, posebnost Camina energijom smiraja pokazuje svoj kreativni nerv, ne težeći ispjevavajući u likovnu zaokruženost konkretnog prizora unijeti ukupnost doživljaja Camina.

Fotografije u svojoj ikonografskoj različitosti tvore poliptih okvirno jedinstvenog ugođaja, od meditativnog do šarma činjeničnog. Tako suptilne, prostrane, „uređene“ krajolike osmišljene prostrtom blizinom u ogledalima s posebnim odsjajem Barešić preobražava gotovo u memorijski zapis, u kojem se prepleću tišina i transcedentnost. Prostorom mijenjalica kontrastirano je i slutnjom bezmjera, s istim poticajem mentalne introspekcije i razmišljaja. Između dimenzija vidljivog i nevidljivog ispisane su „karte doživljaja“ Camina, prožete ponajprije u univerzalne, u čemu je i nota pobožnosti putovanja.

Barešićevo majstorsko fotografsko umijeće ne iscrpljuje se iskustvom, naučenom, registriranju atraktivnog već sposobnošću da motivska govorlijvost, s mjerom ekspresije i osobnosne interpretacije, uvjerljivo prenosi duhovnu poruku. Dajući nam osjećaj da smo i mi prošli stazama Camina, autor nas uvodi u upoznavanje epiteta mjesta i impulsa života.

U filmu „Put“ s temom o hodočasničkom Caminu u Santiago de Compostelu, svetište s grobom sv. Jakova, postoji rečenica „Vojsnici koračaju ka ratu, a hodočasnici hode ka novom miru“. Različiti su razlozi zbog kojih mnogi kao pješaci kreću na put dug oko 800 kilometara, od duhovnih vjerskih pobuda, nekog zavjeta i nakane, i sasvim neobičnih motiva. Spomenuti mir uglavnom se ne odnosi na svjetske političke napetosti, već na produbljivanje vjere, na mir u samima sebi i odnos s bliskim osobama. Ne radi se tek o „sportskoj avanturi“, osim u rijetkim slučajevima, već o neosporne fizičke napore, uz zadovoljstvo u konačnici ostvarenog dolaska u svetište i brojnim prilikama propitivanja o vlastitim mjerilima života.

Damir Barešić pravi je „veteran“ sa sedam hodočasničkih Camina, s dolascima u svetište različitim putevima, ostavljajući poseban trag umjetnošću darovanom sjajnim izložbama. Njemu osobno te poetske izložbe snažni su dio neizbrisivosti doživljaja, u ostvarenjima visoke estetske i emotivne razine. Svjetlopisima nastalim u različitim situacijama i dionicama puta autor iskrenošću pristupa i visokom razinom umjetničkog dometa govori više od riječi, potvrđujući stav „Kako vidjeti, a ne samo gledati“. U njegovim fotografijama osjeća se ozračje, vidove pejzažne slikovitosti i ljudske prisnosti uhvaćene u predahu i hodu manjih grupa, parova i pojedinaca.