Zeleni model stanogradnje za priuštivo stanovanje

Piše Zorislav Antun Petrović

Svega smo se naslušali po pitanju tzv. priuštivog stanovanja, od formiranja nekakvih fondova koji će se financirati iz nekakvih kvazi nameta pa do ideje da država, u čijem vlasništvu je nekoliko desetaka tisuća neiskorištenih nekretnina, u ime građana iznajmljuje njihove nekretnine. Koliko je koja od tih ideja izvediva ne znam, i sumnjam da će se ikad i pokušati provesti, no evo jedne koja bi mogla u kratkom roku puno toga riješiti.

Zeleni model stanogradnje u svrhu jeftinog najma bi omogućio jedinicama lokalne samouprave brzu gradnju financiranu iz kredita uz cijenu održivog najma od već 4,21 eura po kvadratnom metru mjesečno. U ovom modelu kreditna zaduženja postoje samo formalno jer se gradnja financira kreditima banaka koji se vraćaju iz najamnine koju plaćaju stanari. Uz tržišnu kamatu od 4,05 posto i s rokom na 30-40 godina, najam bi varirao između 5,13 – 6,93 eura po kvadratnom metru mjesečno.

Investitori bi bile jedinice lokalne samouprave a cijena građenja bi bila otprilike etalonska cijena, odnosno oko 1.195 eura po kvadratnom metru. Jedinice lokalne samouprave odrekle bi se komunalnog doprinosa te poklonile zemljište, koje obično čine desetak posto cijene građenja. Gradovi bi digli kredite kod komercijalnih banaka na 40 godina, što fizičke osobe ne mogu, s počekom od dvije godine, koliko bi bilo potrebno da se izgrade nove zgrade i stave u funkciju. U strukturi najma bi se naplaćivalo iznos otplate kredita, otprilike pet posto troškova, komunalna naknada u visini 0,2 eura po kvadratnom metru te trošak održavanja zgrade u visini 0,7 eura po kvadratnom metru mjesečno.

Cijena bi mogla biti i niža ako bi se u proces uključila i država i izmjenama Zakona o porezu na dodanu vrijednost omogućila izjednačavanje gradnje stanova za priuštivi najam s gradnjom poslovnih zgrada u koje investiraju privatne tvrtke. U tom slučaju se PDV ne plaća kod gradnje već se „prenosi porezna obveza“ smanjila bi se cijena građenja, a onda i cijena najma stanova za 25 posto.

Kriterije za pravo najma u ovim stanovima svaka jedinica lokalne samouprave mogla samostalno kreirati, pri čemu socijalni nikako ne bi smio biti jedini kriterij jer bi se u tom slučaju gradilo geta. Ključno je da se ovakvi objekti ne grade u centrima gradova kako bi se izbjegla nelojalna konkurencija privatnom kapitalu, ali svakako moraju biti u dosegu javnog prijevoza. A model ima i demografski učinak jer mladima omogućava samostalan život.