Newman/old shit

Huka zaostale Bandićeve žgadije

Doista vjerujem u onu (kako netko pametan reče) da je biti protiv vlasti, bilo koje vlasti - civilizacijski doseg. Naravno da to protivljenje mora imati podlogu i temelj u objektivnosti, argumentaciji, racionalnosti, biti protiv samo kroz poziciju forme bez sadržaja nema neki smisao. Vjerujem da su najmračniji trenutci našeg bivanja na Zemlji vezani za izostanak kritičkog promišljanja i konačno bivanja protiv apsolutne vladavine pojedinca ili kaste. Možemo banalizirati ili teoretizirati na način da je sam silazak sa drveta (kao što reče Zerzan) začetak sunovrata pa je sve ostalo samo uzročno posljedični niz, ali ako se bavimo onim što je naša trenutna realnost i okvir u kojem živimo - da, biti protiv vlasti je civilizacijski doseg.

Što će reći da treba biti i recimo protiv Tomislav Tomašević - a jer konačno i njegova objektivnost pa i ljudske slabosti koje ima kao i svatko od nas ovise o referentnim točkama i korekcijama adekvatnih i konkretnih kritika koje moraju postojati. Međutim kad imamo situaciju da se na TT-a blatom nabacuju likovi poput Lovrića ili Kljajića (ne ovog našeg dragog Bajsa) treba imati na umu da iza njihove kritike ne stoji ništa, pogotovo ne sadržaj i jedini problem koji ti i takvi ljudi imaju s trenutnom garniturom na čelu grada Zagreba je taj (kao što reče pametno jednom Marinko) što su im izmaknuli stolice. Dakle Lovrić i slični su ostali (barem djelomično) bez stolica na koje su oni i njihovi navikli aterirati, naravno da krakovi hobotnice još žive i da se ta familija i dalje baškari u kapitalu koruptivnog i kriminalnog porijekla. To nije stvar koju je moguće iskorijeniti preko noći jer je duboko uvezena u sistem.

Al sad nije ni to bitno, sve to manje više gotovo svih ovih 94 nominalno FB prijatelja koje imam znaju i bez mene. Ono što ne znaju je jedan mali ovako kuriozitet. U nekom trenutku svog bivanja na Planeti kojeg nazivamo životom iako češće ne znam što je nego što znam o čemu je riječ, sam dijelio školski razred s ovih dana barem na razini Zagreba poznatim aktivistom iz navodnog sindikata ZET-a (Zagrebački električni tramvaj) kojeg su navodno u pokušaju istjerivanja sindikalne pravde ozlijedili Senfovi batinaši. Ništa od toga ne bi bilo zanimljivo niti je taj lik bitan faktor (znao se uz Pernara pokazivati na njegovim performansima) sem na razini parodije i šprdnje. Osim što fizičkim izgledom podsjeća na mog omiljenog lika iz Seinfielda, karakterne osobine su im isto zajedničke. Podmuklo i zlurado i naravno bez trunke samokritike.

Naime pomenuti Newman iz ZETA-a je tada sredinom devedesetih kao izrazito loš učenik (kao i cijela generacija tadašnje STŠ na Držićevoj) vikao: "Boli me kurac, meni mama radi u ZET-u i mene tamo čekao posao!"

I doista nakon mučnog koprcanja i provlačenja među klupama Newman završava za upravljačem tramvaja. Tu treba tadašnji kontekst uzeti u obzir. Zaposliti se u ZET-u ili bilo kojem javnom poduzeću na razini grada ili države je bilo ravno izvlačenju glavnog zgoditka na lutriji. Socijalno, zdravstveno i redovna plata kako kažu poznati stihovi, sve ono što je u privatnom sektoru bilo mizerno a često i upitno. Zapošljavanje u ZET-u je značilo autoput za penziju.

I sada nakon gotovo 30 godina isti taj Newman glumi Maximiliena Robespierra sve nošen pljeskom i hukom navedene zaostale Bandićeve žgadije koja u njemu vidi kratkoročno korisnu budalu a dugoročno mizeriju kakva suštinski i jest. Samo zbog toga i takvih nadam se da će Senf još dugo pjevati Radujte se narodi ispred Zagrebačkih jaslica.

Mihael Pinter / 7. prosinca 2024.