Cogito ergo sum vs. Ego ergo sum u hrvatskoj politici

Iliti - Lolek nije pitao Boleka

Tema koja sigurno dodatno, ali i na jedan novi način, polarizira hrvatsko društvo zadnjih dana tiče se rata u Ukrajini. Hrvatski sabor trebao je glasovati ZA ili PROTIV pomoći Ukrajini kroz obuku njihovih vojnih postrojbi u Hrvatskoj. Hrvatski sabor jest glasovao i odluka nije prošla, odnosno Ukrajinski vojnici se neće obučavati na teritoriju Hrvatske. Obuka ukrajinskih vojnih postrojbi trebala je biti jedan od načina pomoći Ukrajini, kroz inicijativu samog Zelenskog, što su obećali i EU i NATO.

Nadali smo se da će u Hrvatskom saboru prevladati razum kod donošenja ove odluke. Nadali smo se da nije riječ o HDZ-u, SDP-u, Domovinskom pokretu, MOSTU ili bilo kojoj stranci, nego o tome da je Hrvatska članica EU i NATO-a s kojima podržava borbu Ukrajinskog naroda, i da svakako suosjeća s patnjom jednog naroda. Ili tako ili istupiti iz tih organizacija natrag u Balkansku kaljužu. Obuka ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj trebala je biti naš plemenit čin, način da Hrvatska, zemlja poharana ratom koja se izborila za svoju slobodu, pomogne drugoj koja tek ide tim putem.

Ovakvu odluku Sabora narod će nositi sa sramom

Zbog takvog rezultata, točnije glasovanja i neglasovanja saborskih zastupnika, mnogi se u Hrvatskoj danas osjećaju zgroženo i posramljeno, posramljeno zbog spletkarenja „velikih vrlih političara“, ali ipak samo „malih ljudi“, običnih „šibicara“ s previše interesa u našoj politici, na žalost. Cogito ne, Ego da – čini se da je to način preživljavanja tih i takvih političara. Vjerojatno njihov jedini način.

Naravno da premijer Plenković, a za njim i vojska HDZ-ovaca podržava obuku Ukrajinaca u Hrvatskoj, jer donosi bodove njemu i njima osobno u zajednici EU i učvršćuju HDZ-ov položaj. Vladajuća većina ne želi se samo isprsiti pred EU, nego i radikalizirati odnos s oporbom i prikazati ih kao izdajnike nacionalnih interesa i proruske igrače, a sebe i svoje kao velike branitelje. S druge strane, oporbena manjina želi se okupiti oko svog neformalnog vođe, tj. Predsjednika RH kojemu je „Rusija neuništiva“ i po cijenu jako neodgovorne odluke na međunarodnu razinu podižu lokalne međustranačke sukobe, skrivajući se iza tobožnje zaštite ustavnosti kako ne bi ispali kukavice ili se, ne daj bože, zamjerili Rusima iako su ih čak otvoreno podržavali, napose MOST-ovci, napose njihov vjeroučitelj. Tako hrvatska oporba-sve-samo-ne-oporba u velikoj većini izjavljuje da je protiv takve odluke i da će glasovati protiv, jer njima je bitno ne prihvatiti odluku koju predlaže mrski premijer i HDZ i apriori će biti protiv, pa makar to bilo i na život ili smrt.

Apsurd hrvatske politike je što smo poslali topove, streljivo, opremu, agregate, šaljemo i helikoptere, a pojedinci su protiv obične obuke. Sada je problem dolazak 50 ili 100 Ukrajinaca u Hrvatsku i njihova vojna obuka za razminiranje ili izviđanje. Šaljemo topove iz kojih se već puca na ruske okupatore a kukavno držimo moralne prodike kako ne želimo uvlačiti Hrvatsku u sukob. Sve to usprkos tome što time na vanjsko-političkom planu (EU i NATO) prikazujemo RH nesložnom. Ništa nego ego ergo sum u hrvatskoj politici.

A tko je nama pomogao 1991. pa zašto bismo mi sad njima?

Najglasniji su oni koji naglašavaju da Hrvatska '91. nije imala nikakvu pomoć, da su nas blokirali i bojkotirali. Jesu. I sada takvi žele da mi to radimo Ukrajini. Ništa nego nemoralni ljudi, nemoralni jer se vlastita pretrpljena nepravda sada želi i drugome umjesto da se svim silama pomogne kako se takva nepravda ne bi više nikada ponovila. Hrvatski je to jal, malograđanstvo, uskogrudnost i čaršijsko ponašanje i ozbiljna sramota ove nacije, veća i od korupcije, nepotizma i kriminala.

Građani ove zemlje u ovakvim izborima ne biraju jednu političku stranu, njima je prva i najvažnija stranka Hrvatska, dom njihove djece. Političari biraju ego ergo sum. Oko ovakvih bitnih međunarodnih pitanja mora postojati politički konsenzus, mora se znati politička pripadnost, procedura. Ne može nitko po sastancima vani lupati što ga je volja ali upravo to čine i Bolek i Lolek a narod se crveni i sramoti.

Napisao Marinko Nikolić, foto ONE.easy