Poricateljstvo / denialsim
Svaki korjeniti konzervativac mora biti vičan poricanju
Poricateljstvo (engl. denialsim) je jedan od važnijih, štoviše obveznih, kolegija na studiju korjenitog konzervativizma (engl. far-right), a ponekad i korjenitog anarhizma. Svaki korjeniti konzervativac mora biti vičan poricanju bez obzira na to što je tog trenutka ili stoljeća popularno poricati (npr. to kako se Zemlja okreće oko Sunca ili to kako je Zemlja okrugla).
Poricanje je iracionalan čin odbijanja ili nijekanja zbilje ili stvarnosti čega kako bi se izbjeglo suočavanje sa psihički ili fizički neugodnom zbiljom bilo da se radi o zbilji koja se utvrđuje logičkim dokazom, empirijskom verifikacijom ili drugačije. Uzrok poricanja najčešće je obrambeni mehanizam teškog emotivnog (nelagoda, anksioznost, depresija itd.) nošenja sa zbiljom koji uključuje kognitivnu disonancu, a rjeđe religija (religijski konzervativizam) ili sebični interes pojedinca ili skupine (politički, gospodarski i drugi konzervativizmi).
Čest simptom dosljednih poricatelja je ne samo kontinuirano poricanje različitih i često nepovezanih istina nego i poricanje da su poricatelji i tvrđenje kako su potvrditelji „jedine istine“ koju igrom slučaja „samo oni mogu znati“ jer su na neki način „posebni“ za što najčešće nema nikakvog dokaza što nas vraća na to da poriču da su poricatelji.
Ponekad se razlikuje „poricanje“ koje je jednostavno nijekanje neke istine kako bi se onaj koji poriče lakše nosio sa zbiljom i „poricateljstvo“ koje je ideologija dosljednog i sustavnog poricanja zbilje i istina. Primjerice, čovjek zbog teškoće suočavanja s gubitkom može poricati često nasilnu ili tragičnu smrt bliskog čovjeka (Svi su ljudi smrtni.) i taj je čovjek poricatelj i treba psihološku i psihijatrijsku pomoć, no nije zastupnik ideologije poricateljstva što bi bio da primjerice zastupa tvrdnju kako nikad nikome niti jedan blizak čovjek nije zaista preminuo i da je dio organizirane skupine koja brani tu tvrdnju.
Poricateljstvo kao ideologija koja organizirano, sustavno i dosljedno poriče zbilju i istine zlorabi lijenost, neobrazovanost, neukost, naivnost i lakovjernosti dijela društva koji se tad osjeća ugodno, iznimno i smireno s kojim tad manipulira kako bi ostvarilo ciljeve različite od samog poricanja (često svjetonazorske, religijske, političke, gospodarske itd.).
Poricati je ljudski jer vjerojatno ne postoji čovjek koji barem jednu stvar nije barem na trenutak poricao i kasnije priznao njezinu stvarnost bilo samostalno ili rjeđe uz stručnu pomoć, ali zastupati, organizirati i promovirati poricateljstvo je jedno od velikih ideoloških zala našeg vremena (organizatori i provoditelji poricateljske ideologije ne moraju i sami biti njezini vjernici, ali dio njih uvijek jest).
Poricanje vlastite rastrošnosti ili lošeg upravljanja vlasništvom vodi do dužničkog ropstva. Poricanje prekršaja ili kaznenog djela vodi do zatvorske kazne. Poricanje zdravstvenih poteškoća i dokazanih načina liječenja vodi do prerane i nepotrebne smrti. I sad zamislimo da su takvi poricatelji organizirani i da čine kritičnu masu nekog društva (recimo 1/3).
Početna tvrdnja o poricateljstvu samo je dijelom šala, a dijelom je istina jer postoje skupine zastupnika poricateljstva koje su fizički i međumrežno organizirane i unutar sebe održavaju poricateljstvo, a izvan skupine ga nastoje širiti i zaista djeluju kao alternativne skupine ljudi koji za razliku od „slijepe“ većine imaju „dar“ i vide „duboku istinu“ i promoviraju je na uvijek podjednako pogrešne načine. Pojedincima poricateljima vlastitih teških životnih iskustava svakako treba pomoć, a organiziranim zastupnicima i promotorima poricateljstva treba organizirana pomoć (primjerice, nestručan čovjek ili nestručan znanstvenik koji javno i organizirano zastupa i promovira poricanje ne samo činjenice ljudskog utjecaja na klimatske promjene nego i konsenzus o konsenzusu koji postoji među klimatolozima (97%) o toj činjenici pri čemu niti ne analizira one klimatologe koji to poriču (3%) jer nije klimatolog niti je čak i približno stručan klimatologiji (prognostičar, ekolog, biolog i sl.) treba biti javno pozvan na odgovornost kako bi pojasnio svoje stavove pred strukom).
Dr. sc. Kristijan Krkač (r. 1970.) profesor je na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) od 2003. godine. Prije dolaska na ZŠEM bio je izvanredni profesor na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (1996.-2017.). Kao gostujući profesor bio je na Science Po Lille (Francuska) i Sveučilištu RISEBA (Latvija).
Njegovi istraživački interesi uglavnom su unutar područja poslovne etike, DOP-a i održivosti te u filozofiji Ludwiga Wittgensteina. Na tim je područjima objavio 12 knjiga te je urednik i kourednik 8 udžbenika, zbornika radova s konferencija, a kao gost urednik uredio je izdanje časopisa Društvene odgovornosti. Autor je i koautor više od 120 izvornih znanstvenih, stručnih i preglednih članaka, poglavlja u knjigama i članaka o enciklopediji. Objavljivao je za De Gruyter, Springer, Ashgate, Emerald i austrijsko društvo Ludwig Wittgenstein.
Suradnik je urednika u Journal of Social Responsibility Journal (Emerald) i bio je član uredničkog odbora i recenzent nekoliko međunarodnih časopisa i konferencija (Europa, Azija, Sjeverna Amerika) i urednik rubrika za dvije enciklopedije DOP-a (Springer) .
Njegove zapažene ideje uključuju pragmatičnu / morfološku analizu kasnije filozofije L. Wittgensteina, zadani kriterij laganja i preoblikovani koncept društvene neodgovornosti poduzeća.
Izabrani radovi
Filozofija
- Čuda džungle, Uvod u filozofiju Ludwiga Wittgensteina [Wonders of jungle, Introduction to the Philosophy of Ludwig Wittgenstein], with J. Điri and M. Soldo, Zagreb, ZSEM, MATE d.o.o. 2021.
- A Custodian of Grammar, Essays on Wittgenstein’s Philosophical Morphology, Lanham, University Press of America, 2012.
- “Wittgenstein’s four-stroke faces and the idea of visual philosophy”, Wittgenstein Studien, De Gruyter, (online 2019, print 2020), Vol. 11, No. 1, 2020:31-52, DOI: https://doi.org/10.1515/witt-2020-0003.
- “Modeling axis by rotation” (Điri J., Lukin J., Krkač K.) “Aesthetics today, Contemporary Approaches to the Aesthetics of Nature and of Art, Contributions of the 39th International Wittgenstein Symposium” Majetschak S. Weiberg A. (eds.), Kirchberg am Wechsel, ALWS, 2016, pp. 57-60.
- „Wittgenstein’s Dubbit III: Caught in Kirchberg am Aspekt-Wechsel“, Wittgenstein Studien, De Gruyter, 1/2010:121-51.
Business ethics, CSR, and Sustainability
- Poslovna etika, korporacijska društvena odgovornost i održivost [Business Ethics, Corporate Social Responsibility and Sustainability], B. Jalšenjak and K. Krkač (eds.), 2nd edition, ZSEM, MATE, 2016.
- Encyclopedia of Corporate Social Responsibility, S. A. Idowu (ed. in chief), N. Capaldi, L. Zu, A. Das Gupta (co-editors), Berlin Springer Reference, 2013 (Section editor).
- “Corporate social irresponsibility: humans vs. artificial intelligence”, Social Responsibility Journal, Vol. 15 No. 6, 2019, pp. 786-802, https://doi.org/10.1108/SRJ-09....
- “Habitual Lying Re-examined” (K. Krkač, D. Mladić, S. Buzar) in: American Journal of Sociological Research, 2012 2(1): 1-10, DOI: https://doi.org/10.5923/j. sociology.20110101.01.
- “Acquiring CSR practices: From deception to authenticity”, (J. Debeljak, K. Krkač, I. Bušljeta Banks), in Social Responsibility Journal, 2011, Emerald, VOL. 7, NO. 1, pp. 5-22.
biografija autora izvor: https://zsem.hr/
Izvor: dr. sc. Kristijan Krkač / dugoselo.info / ilustracija: Kristijan Krkač


