Socijaldemokrati
Zaista nemamo novu stranku
Imamo novu političku stranku u Hrvatskoj. Ni manje ni više nego Socijaldemokrati. Uglavnom se sastoje od toliko pobunjenika SDP-a da su postali najveća saborska oporbena stranka. Što se naziva tiče od SDP-a razlikuju se samo po tome što su izbacili riječ partija. Dakle, nisu socijaldemokratska partija nego socijaldemokrati. Očito se nazivom nisu mogli jer su po definiciji neinventivni previše odmaknuti od SDP-a, a očito nisu niti željeli jer im je biračko tijelo SDP-a prva ciljana skupina pogotovo u njihovim izbornim jedinicama.
Sljedeća razlika je logo koji se od SDP-ovog razlikuje u dvije stvari. Prva: za razliku od SDP-a koji ima bijela slova na crvenoj podlozi, Socijaldemokrati imaju crvena slova na bijeloj podlozi. Dakle, identično, a suprotno. Nema što, domišljata poruka. Font su stilizirana slova SD što je trunčicu modernije od SDP-ovih slova jednostavnog fonta u nježnom kurzivu. Druga: za razliku od SDP-a slova SD zaokružili su podebljom zelenom kružnicom. Time su simbolički svoju socijaldemokraciju zaokružili zelenim politikama čime očito zadiru u biračko tijelo Možemo! i ostalih trenutačno jačih lijevih stranaka.
Ukratko, SD su socijaldemokrati, ali suprotni od SDP-a i zeleni su čime su slični Možemo!
Ako logo odgovara programu ili strategiji koja god ona bila, onda je operativni ili taktički plan trodijelni:
- (SD1) osvojiti glasove svojih birača u svojim izbornim jedinicama,
- (SD2) osvojiti što više glasova birača SDP-a također u svojim izbornim jedinicama i
- (SD3) osvojiti što više glasova birača ostalih lijevih stranaka.
Kako to planiraju postići nije jasno.
Općenito se socijalistima i zelenima napose u Europi nije posrećilo zadnjih godina i mjeseci. Baš kad su nekako upali u jedinice vlasti na raznim razinama, umjesto da provode svoje socijalne i zelene politike, oni se bore s negativnim učincima ruske invazije na Ukrajinu na svoja gospodarstva, a pogotovo energetiku koja je motor gospodarstva.
Ni u Hrvatskoj im se ne piše bolje.
Jedino po čemu bi se mogli izdvojiti je pomaganje ljudima da prijeđu na solarnu energiju, zaselcima da grade mini hidrocentrale, a šokantno bi mogli zagovarati gradnju nuklearne centrale koja je po novom licemjerno uvrštena u zelenu energiju kako slika o Zelenoj Europi ne bi počela blijedjeti iako se de facto radi o nuklearnoj bombi, ali sve to skupa njima je kao i ostalim lijevima uglavnom strano jer gnušaju se osnivanja firmi i angažiranju inženjera kojima dakako oskudijevaju za razliku od političkih (ne)radnika kojima obiluju.
I tako se postavlja pitanje čime će se SD za početak izdvojiti među lijevim strankama, a zatim i čime će pridobiti tzv. fluktuirajuće birače kojih u RH nije malo i koji su dosad odlučivali izbore pri raznim izlaznostima?
Osobno ne vidim čime.
Gledam fotografije članova saborskog kluba i ne vidim ijednu poštenu, ljevičarsku i poduzetnu glavu.
Ne vidim čak niti središnjeg stranačkog operativca, ali zato vidim nakupinu jednostaničnih ideologa svih uzrasta; od veterana, preko samozatajnih osvajača sredina izbornih lista pa do mladih kvazi-aktivista.
No cijela ova priča ima i širi kontekst.
Ako je pojava SD-a nov iskorak u razbijanju ljevice pa time i de facto dvostranačja u RH, onda je to dobro jer ako je 1/3 stoljeća tuzemne politike nešto pokazala to je posvemašnja štetnost od dvostranačja za nacije koje imaju birača kao Bronx i Brooklyn.
U tom svjetlu još predstoji razbijanje desnice, tj. onoga što bi se zvalo desnicom da RH uopće ima ljevicu i desnicu a ne de facto dvostranačje, a metafizički jednostranačje.
Zamislimo da i nakon raznoraznih izbora koji nas očekuju, vjerojatno u podosta nesretnim vremenima koja nam nadobudno nadolaze, SD ostane npr. parlamentarna stranka.
Možemo li s njima zamisliti neku bolju RH za recimo 4 godine?
Možemo li se postaviti u tu buduću bolju RH i unazad pogledati kako to što SD sad radi ili planira bilo kako pridonosi toj boljoj RH, jer ako ne možemo, onda je postojanje takve stranke doslovno suvišno.
Ne proizvodi nikakvo dobro naciji (osim samoj sebi), a vjerojatno proizvodi i oportunitetni trošak na elementarnom političkom tržištu.
Možda će jednog lijepog i sunčanog dana, ako ne bude prekasno, u RH podijeljenoj u 4-5 naravnih zemljopisno, demografsko i gospodarskih regija koje imaju svoje specifične interese i minimalne, tehničke i ekstremno učinkovite uprave već i sama zamisao ovakvih opće-ideoloških, sve-nacionalnih i transnacionalnih strančica nestati i prije nego što nastane u nekoj političko-radničkoj glavi.
Zaista nemamo novu stranku.
Imamo stranku koja pripada socijalistima 19. stoljeća, ali se malo rebrendirala e kako bi se dopala suvremenom lijevom biraču što bi i moglo upaliti ako se u obzir uzme korjenita neinteligencija, glupost i neukost tuzemnog birača.
Dr. sc. Kristijan Krkač (r. 1970.) profesor je na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) od 2003. godine. Prije dolaska na ZŠEM bio je izvanredni profesor na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (1996.-2017.). Kao gostujući profesor bio je na Science Po Lille (Francuska) i Sveučilištu RISEBA (Latvija).
Njegovi istraživački interesi uglavnom su unutar područja poslovne etike, DOP-a i održivosti te u filozofiji Ludwiga Wittgensteina. Na tim je područjima objavio 12 knjiga te je urednik i kourednik 8 udžbenika, zbornika radova s konferencija, a kao gost urednik uredio je izdanje časopisa Društvene odgovornosti. Autor je i koautor više od 120 izvornih znanstvenih, stručnih i preglednih članaka, poglavlja u knjigama i članaka o enciklopediji. Objavljivao je za De Gruyter, Springer, Ashgate, Emerald i austrijsko društvo Ludwig Wittgenstein.
Suradnik je urednika u Journal of Social Responsibility Journal (Emerald) i bio je član uredničkog odbora i recenzent nekoliko međunarodnih časopisa i konferencija (Europa, Azija, Sjeverna Amerika) i urednik rubrika za dvije enciklopedije DOP-a (Springer) .
Njegove zapažene ideje uključuju pragmatičnu / morfološku analizu kasnije filozofije L. Wittgensteina, zadani kriterij laganja i preoblikovani koncept društvene neodgovornosti poduzeća.
Izabrani radovi
Filozofija
- Čuda džungle, Uvod u filozofiju Ludwiga Wittgensteina [Wonders of jungle, Introduction to the Philosophy of Ludwig Wittgenstein], with J. Điri and M. Soldo, Zagreb, ZSEM, MATE d.o.o. 2021.
- A Custodian of Grammar, Essays on Wittgenstein’s Philosophical Morphology, Lanham, University Press of America, 2012.
- “Wittgenstein’s four-stroke faces and the idea of visual philosophy”, Wittgenstein Studien, De Gruyter, (online 2019, print 2020), Vol. 11, No. 1, 2020:31-52, DOI: https://doi.org/10.1515/witt-2020-0003.
- “Modeling axis by rotation” (Điri J., Lukin J., Krkač K.) “Aesthetics today, Contemporary Approaches to the Aesthetics of Nature and of Art, Contributions of the 39th International Wittgenstein Symposium” Majetschak S. Weiberg A. (eds.), Kirchberg am Wechsel, ALWS, 2016, pp. 57-60.
- „Wittgenstein’s Dubbit III: Caught in Kirchberg am Aspekt-Wechsel“, Wittgenstein Studien, De Gruyter, 1/2010:121-51.
Business ethics, CSR, and Sustainability
- Poslovna etika, korporacijska društvena odgovornost i održivost [Business Ethics, Corporate Social Responsibility and Sustainability], B. Jalšenjak and K. Krkač (eds.), 2nd edition, ZSEM, MATE, 2016.
- Encyclopedia of Corporate Social Responsibility, S. A. Idowu (ed. in chief), N. Capaldi, L. Zu, A. Das Gupta (co-editors), Berlin Springer Reference, 2013 (Section editor).
- “Corporate social irresponsibility: humans vs. artificial intelligence”, Social Responsibility Journal, Vol. 15 No. 6, 2019, pp. 786-802, https://doi.org/10.1108/SRJ-09....
- “Habitual Lying Re-examined” (K. Krkač, D. Mladić, S. Buzar) in: American Journal of Sociological Research, 2012 2(1): 1-10, DOI: https://doi.org/10.5923/j. sociology.20110101.01.
- “Acquiring CSR practices: From deception to authenticity”, (J. Debeljak, K. Krkač, I. Bušljeta Banks), in Social Responsibility Journal, 2011, Emerald, VOL. 7, NO. 1, pp. 5-22.
biografija autora izvor: https://zsem.hr/
Izvor: dr. sc. Kristijan Krkač / dugoselo.info / ilustracija: socijaldemokrati


