Dugoselska guska copy

Stjepan Radić (vrlo vjerojatno) nije bio u primisli onome tko je Dugoselsku gusku apostrofirao kao svojevrsni zaštitni znak (barem u gastronomskom smislu) našeg grada.

Međutim, upravo iz perspektivne besmrtnih riječi našeg velikog Stjepana guske u magli su prispodoba koja u mnogočemu opisuje naš grad i njegove stanovnike.

Ako smo već naznačili (a jesmo) tko je u ulozi guske, na koji način možemo detektirati maglu?

Pa recimo, uzmimo za primjer opet – guske. Naime iz prijedloga proračuna za 2022. godinu proizlazi i Odluka o sufinanciranju malih seoskih domaćinstava. Uzgoj baš tih spomenutih gusaka sufinancirati će se s 40 kuna po guščjem vratu uz napomenu kako će Grad po domaćinstvu sufinancirati najviše 20 gusaka. I to je priča - dobra. Gladnome nemoj dati ribu, daj mu štap, blinker ako imaš.

Međutim magla nastupa u trenutku kad shvatiš da osim tog i takvog slova na papiru, ne postoji više ništa. Ne postoji plan, vizija, želja da se jedna takva priča zaokruži na način koji bi omogućio plasiranje Dugoselske guske kao našeg prepoznatljivog proizvoda. Kao što pojedini krajevi ili gradovi imaju krumpir, mandarine, kupus, koke, svinje, možda bi Dugo Selo moglo imati – gusku.

Možda bi u ovo blagdansko vrijeme u dugoselskim domovima i na dugoselskim trpezama mogla biti blagdanska dugoselska guska. Stvorena i othranjena na zemlji sv. Martina kod lokalnog uzgajivača, plasirana na lokalnu tržnicu, kupljena od lokalnih stanovnika. Kako se to već desetljećima radi i čini u svim onim divnim zapadnim demokracijama kojima se toliko divimo kad se tračak njihovog sunca nadviri nad našu maglu.

Zašto ipak nije tako? Zato što je kao i u mnogočemu drugome folklorna razina puno lakši i jednostavniji izbor. Zato što je kao i u mnogočemu formalnost nekakve odluke koja dobro izgleda na papiru kud i kamo lakši i jednostavniji izbor od realiziranja samog sadržaja. Zato što ne postoji jasan plan i vizija razvoja našeg grada, postoji nabadanje zrna kroz maglu dok lutamo opijeni pričom da nam je bilo gore i da će nam ovim putem biti bolje.

Mesijanski model vođenja grada ima svoje prednosti, nedostatke ćemo na žalost konzumirati i kada cirkus napusti grad. Lako je vjerovati u gusku. Sjetimo se knjiške guske koja liježe zlatna jaja ili rimskih gusaka koje su spasile grad.